Razmatrajući pitanja različitosti i ravnopravnosti u kreativnim i kulturnim industrijama u UK-u, O'Brien i Taylor u nedavnom izvještaju "Panika" navode da većina zaposlenih u kulturnom sektoru i dalje vjeruje da je uspjeh rezultat ‘napornog rada i ambicija', rijetko kad uzimajući u obzir povlasticu i prednost koja proizlazi iz imanja prihoda te pozadinu zbog koje je moguće prihvatiti neplaćena stažiranja, imati pristup društvenim mrežama i stvoriti odgovarajući kulturni kapital. "Koga poznaješ" ostaje jedno od glavnih jamstava uspjeha, dok su spol, rod, etnička pripadnost i / ili socijalna pozadina među najvećim preprekama.

Sve veći elitizam i nedostatak raznolikosti unutar kreativnog i kulturnog sektora nije svojstven samo UK-u. Zbog povećanja nezaposlenosti mladih ovo je slika i većeg dijela ostatka Europe. Mladi ljudi koji nisu slijedili tradicionalne puteve obuke ili obrazovanja posebno su ranjivi, imaju manje mogućnosti i spremniji su ponuditi svoj rad bez traženja naknade, bez obzira na svoje kreativne sposobnosti. Kao odgovor na ovaj izazovni kontekst, TME (Talent Matching Europe) okupio je partnere iz šest različitih zemalja: Collage Arts and Rinova (UK), CEPS (Španjolska), MULAB (Italija), ARTerija (Poljska), EASP (Bivša jugoslavenska republika Makedonija) i Prostor Plus (Hrvatska) kako bi razmotrili načine izlaženja na kraj s ovim prevladavajućim modelom. Svi osim jednog od njih prethodno su radili zajedno, u okviru programa koji istražuju načine vrednovanja i akreditiranja neformalnog i iskustvenog učenja, a koji su u velikoj mjeri dio rasta i razvoja u tim industrijama. Svi su se posvetili otkrivanju načina kako da mladi ljudi iz društvenih skupina u nepovoljnijem položaju, a koji ne sudjeluju u formalnom obrazovanju, zapošljavanju ili osposobljavanju, dobiju jednake mogućnosti učenja i prilika za karijere kao i njihovi povlašteni dvojnici.

Prepoznavši potrebu za dodatnom podrškom koju mnogi od tih mladih ljudi možda trebaju da uopće uđu u svijet kreativne i kulturne industrije, a zatim u njima ostvare smislenu karijeru, TME je počeo istraživati ulogu "stručnog mentora/ -ice", tj. nekoga tko može raditi s mladim ljudima u nepovoljnijem položaju. Stručni mentor im ne pomaže samo steći potrebne vještine i kompetencije za rad u kreativnom sektoru, već, što je još važnije, mladim ljudima pokušava olakšati pristup mrežama, strukturama i mogućnostima iz kojih su trenutno isključeni. Kako su se vještine i kompetencije potrebne za ovu ulogu počele pojavljivati u zemljama tijekom trajanja programa, postalo je sve jasnije da ovu ulogu najčešće najbolje igraju oni sa sličnim podrijetlom i iskustvom. Mnogi od tih potencijalnih mentora vršnjaka i sami su bili mladi ljudi koje su partnerske organizacije podržale dok su razvijali otpornost i upornost potrebne za suočavanje s izazovima dobivanja i zadržavanja posla i iskustvima unutar kreativnih i kulturnih industrija. Drugi su oni koji su odabrali alternativne rute: stjecanje poduzetničkih vještina i stjecanje različitih vrsta znanja i stručnosti, ohrabreni da osnuju vlastite inicijative, osobito u specifičnim društvenim kontekstima. To je bila nova generacija kreativaca iz raznovrsnijih, multikulturalnih pozadina koji su bili dovoljno strastveni i predani podržati svoje mlađe ili manje iskusne vršnjake.

Mnogi od tih mladih kreativaca su, naravno, već igrali tu ulogu, neformalno ili u određenim prilikama, premda uglavnom nisu bili osposobljeni, plaćeni ili nisu imali priznanje unutar sektora. U suradnji i konzultacijama s mentorima iz prošlih europskih programa partneri su odabrali znanja, vještine i stavove koje su smatrali ključnim za svakoga tko preuzme tu ulogu, od razumijevanja i sposobnosti da reagiraju, različitih stilova učenja do snažne predanosti socijalnoj uključenosti. Također su prepoznali da mnoge potrebne kvalitete, poput aktivnog slušanja, empatije, dijaloga i suradničkog modela rada nisu nužno najbolje podučavane u formalnim obrazovnim strukturama.

Mladi ljudi s projekta jasno su tražili više iskustvenog učenja: metodologije i pristupe koji su odgovarali promjenjivim potrebama poslodavaca i reflektirali zahtjevnosti koje sa sobom nose osnivanje vlastitih inicijativa ili prepoznavanje novih poduzetničkih mogućnosti. Htjeli su sigurne prostore gdje bi mogli eksperimentirati, riskirati, istraživati mogućnosti te početi razvijati i ostvarivati nove i inovativne ideje. U sklopu toga, htjeli su dobiti priliku konzultirati se i raditi zajedno s vršnjacima i mentorima na svojim odabranim područjima. I što je najvažnije, htjeli su da ti mentori budu ljudi koji će dovoljno razumjeli izazove da im mogu pružiti kontinuiranu podršku i ohrabriti ih na širenje ambicije te više riskiranja. "Možemo poletjeti", rekao je jedan mladi Makedonac: "Samo trebamo pomoć da nam narastu krila."

Potencijalne mentore vršnjake smo okupili van granica njihovih zemalja da bismo testirali kako najbolje poduprijeti ove ideje, i tu su u TME-u uvidjeli koliko su mladima mobilnost i razmjena unutar Europe važni za razvoj i učenje. Iako su neka od potrebnih znanja specifična za pojedinu partner-državu, brzo je postalo jasno da su mnogi stavovi i vještine zajednički. Ovo je generacija mladih ljudi koji žele učiti jedni od drugih i surađivati izvan nacionalnih granica. Radeći s ovom grupom potencijalnih mentora na prepoznavanju bitnih zajedničkih tema i točki djelovanja diljem Europe, partnerstvo je prozivelo brojne alate, uključujući provjeru dijagnostičkih vještina da mentorima olakša procjenu potreba mentorirane osobe.Utvrdili su i moguće puteve prema akreditaciji, uključujući CLOCK peer-to-peer program koji je već validiran na europskoj razini.

Dok potreba da se odgovori na nove obrasce rada u kreativnom gospodarstvu raste, a EU se okreće politici jednakih mogućnosti u kreativnim industrijama, inovativni načini kreiranja jednakosti pristupa postaju najvažniji. Pogotovo kad mladi ljudi sve više kreativne i kulturne industrije doživljavaju kao put ka budućnosti kojoj mogu pridonijeti. TME (financiran kroz Erasmus Plus) poduzima važan prvi korak u razvoju i podršci uloge mentora u ovom kontekstu. Ono što je sada potrebno su daljnja ulaganja na razini EU-a, kao i veća ulaganja u stvaranje radne snage koja može odgovarati strasti i entuzijazmu budućih generacija. Kao što su nedavna izvješća Forbesa i McKinseyja s Harvarda jasno istaknula, raznolikost je srce svake kreativnosti i inovativnosti. Ako kreativna i kulturna industrija zaista želi početi privlačiti raznoliku radnu snagu, a EU želi poduprijeti mlade ljude u stjecanju kreativnih sposobnosti koje su su primjenjive i van ovih industrija, onda se podržavanje razvoja mreže zainteresiranih, entuzijastičnih i, prije svega, stručnih i obrazovanih vršnjaka mentora diljem Europe čini kao izvrsna polazna točka.