Modificirana glumačka metoda čuvenog Leeja Strasberga, u svijetu poznata kao "Metod Acting" ili "Metoda".
Namjera radionice je upoznavanje glumca sa osnovnim glumačkim tehnikama i principima, koji bi trebali biti korišteni kao glavno oruđe vlastitog glumačkog instrumenta – tijela. Pomagači za građenje osobne karizme t.j. kategorije sabranosti, koja je svakom glumcu za njegov rad nužno potrebna, traži se u usklađenosti između njegovog uma, tijela i duha. Kao što znamo iz iskustva svakodnevnog života, ravnoteža između te tri kategorije je vrlo teško dostupna, ponekad čak i nemoguća. Isto tako treba napomenuti, da na radionici ne nudimo nikakav recept za život, samo glumcu omogućavamo lakši put da dođe do takvog stupnja vlasite sabranosti, koju nužno treba za svoj rad.
Osnovni principi i tehnike Strasbergove metode:
- relaksacija
- sabranost
- osjetilno pamćenje
- rad na sceni
- vježba "biti"
- emocionalna vježba.
1. Relaksacija je osnovna vježba, koja pomaže glumcu, da se oslobodi vlastite brige. Praktički to izgleda tako, da se glumci što udobnije namjeste na svojim stolicama (bez da križaju ruke i noge) i polako, bez ikakvog mentalnog napora, razgibavaju svoje tijelo. Akciju prati i otkrivanje svog prirodnog glasa, pomoću rada na trbušnoj preponi tj. dijafragmi.
2. Namjera kraće vježbe sabranosti je dosegnuti takav stupanj rada sa čulima, gdje je takva sabranost uopćte moguća. Znači, posve savjesno pratimo rad svih svojih pet osnovnih čula (vid, sluh, miris, dodir i ukus). Stanislavski kaže, da tek takva priprema glumca, njemu daje za pravo, da se uopćte pojavi na sceni.
3. U trećemu djelu se susrećemo sa vježbama osjetilnog pamćenja, koje su posljedica našeg vlastitog iskustva iz prošlosti, s namjerom, da na neki način reproduciramo osjetilno stanje, koje je potrebno za dotičnu glumačku ulogu. Počinjemo sa najjednostavnijim vježbama, koje sadrže po jedno konkretno osjetilo. Kad to osvojimo, možemo se početi igrati i sa njihovim kombinacijama. U kreativnom procesu, događaju se svakakve osjetilne senzacije, kojih možda, kod sebe nismo ni naviknuti susretati. Nekoliko osnovnih vježba: šalica, oštar ukus i miris, hladan ili vruć tuš, vjetar, sunce, osobni predmet, privatni moment itd.
4. Rad na sceni obično počinje sa monologom, iza koga se krije neka nerazriješena konfliktna situacija, kojeg glumac najlakše doživi preko imaginarnog telefonskog razgovora. Glumac odabere neku osobu iz svog stvarnog života, s kojom nema razrešenih sve stvari. Razgovor potječe imaginarno, preko zamišljenog telefona, ali sa osobom koja stvarno postoji. Situacija se obično manifestira spontano, bez nekog većeg suzdržavanja. Temelj svake vježbe (čak i improvizacije) su vježbe osjetilnog pamćenja. Vježbe su univerzalne, ali je reakcija na njih, kao i svaki pojedinac, unikat.
5. Sabranost ili na engleskom »to be« je vježba, koja je prikladna kako za početnike, tako i za već iskusnije glumce. Vježba ne znači nikakve konkretne fizičke akcije, nego je njezin osnovni sadržaj, susresti se sa publikom na osjetilni način, preko čula. Vježba sabranosti je neprecenljivo iskustvo za svakog glumca.
6. Emocionalna vježba je psihički najzahtijevnija vježba, jer nam reproducira neko traumatičko iskustvo iz prošlosti. Treneri drugih glumačkih disciplina često imaju primjedbe, koje mogu navesti do pogrešnih zaključaka, da se pri tom radi o nekakvim psiho-terapeutskim sredstvima. Istina je međutim, da je za uspjelu vježbu, nužno potrebno sigurno i odgovorno vodstvo.
voditelj: Žiga Čamernik
Glumac, novinar, pedagog i politički antropolog. Ozbiljno se bavi glumom od 2002., kad je “zalutao” u dramski studio braće Vajevec, koji u Ljubljani već preko 30 godina vode posebno modificiranu glumačku metodu čuvenog Leeja Strasberga. Otada se zarazio. ...više
utorkom od 19.30 do 22.30 sati
